Mirandolina i sloboda koja ne traži dozvolu
Ovacije podgoričke publike za predstavu koja kroz smijeh otvara ozbiljna pitanja o ženskoj slobodi, moći i granicama koje društvo i dalje pokušava da nametne Predstave obično završavaju spuštanjem zavjese ("ovdje zavjese nema"). Druge nastave da traju i nakon što se svjetla u sali upale. „Mirandolina“, koju je režirala Tanja Mandić Rigonat, sinoć je pred podgoričkom publikom ispraćena ovacijama, ali njena vrijednost nije samo u aplauzu koji je dobila. Važnije je ono što ostaje poslije njega: pitanja koja se ne mogu tako lako zaboraviti ni misli koje se ne daju utišati. Može li žena biti slobodna, a da zbog toga ne bude proglašena opasnom? Može li sama da bira koga će voljeti, s kim će se igrati, kome će se približiti, a koga odbiti, bez potrebe da se za svoje odluke pravda? I zašto se ženska samosvijest tako često doživljava kao prijetnja, naročito onda kada žena odbije da igra ulogu koju su joj drugi namijenili?
Prati temu
Teme iz ove priče
Prijedlozi koriste oznake izdavača i naslov. Možeš upisati i svoj pojam.
Teme se čuvaju u ovom pregledaču. 0 / 6
Sačuvaj teme na svim uređajimaPredložene teme
Teme koje pratiš
Kratki odlomak iz feeda. Cijeli članak i autorstvo pripadaju izvornom izdavaču.
