Aflekove „Životinje” koje ne grizu

RECENZIJA: Politički triler o otmici, moći i ljudskoj savjesti imao je sve preduslove da zagrebe ispod uglačane površine američkog društva. Umjesto toga, šoznati glumac snimio je film koji više računa na oprobane trikove žanra nego na vlastitu hrabrost da pogleda čovjeku u oči Ima filmova koji nas razočaraju zato što od njih nijesmo mnogo očekivali. A postoje i oni drugi, mnogo nezgodniji: naprave ih ljudi koji su već dokazali da umiju bolje, povjere ih glumcima od kojih očekujemo da nam pomjere tlo pod nogama, a onda, uprkos svemu, ostanu negdje na pola puta između dobre ideje i njenog mlakog ostvarenja. “Životinje” (Animals), novi film Bena Afleka, pripadaju ovoj drugoj, tužnijoj kategoriji. Aflek nije neiskusan reditelj koji tek traži vlastiti rukopis. Naprotiv. U filmovima “Gone Baby Gone” i “The Town” pokazao je da razumije kriminalistički žanr, da zna da osjeti puls grada i da iza pucnjave, pljačke i policijskih potjera prepozna ono što je u ljudima mnogo opasnije od samog kriminala: strah, lojalnost, pohlepu i onu tanku liniju na kojoj čovjek prestaje da razlikuje ono što mora od onoga što želi.

Kratki odlomak iz feeda. Cijeli članak i autorstvo pripadaju izvornom izdavaču.