Poljubio sam u krcatom Lisinskom cipelu Miše Kovača. ‘Nisu je ljubili ni Elvisu ni Sinatri’

Slučaj će htjeti da je otišao dan uoči Svih Svetih, taman na vrijeme da im se pridruži. Odnosno, da ih počasti svojim prisustvom, onako kako je častio i smrtnike kad bi im se povremeno ukazao Od Miše Kovača primjerenog oproštaja nema: čovjek koji se spontano izbrendirao kao sinonim za legendu, čemu svakako nije škodila ogromna količina njegove specifične samohvale i grandece, ionako je odavno prestao biti osoba jer je postao koncept. Neće li biti glupo, bezvezno i besmisleno ubuduće viđati to ime na hladnom mramoru kad znamo da nije ondje, nego u svojoj vlastitoj dimenziji? A ipak, valja ga nekako ispratiti. Kako to obično biva, društvene mreže eksplodirale su od pustih RIP-ova i PUMB-ova, a čini se i da baš svatko ima barem jednu fotografiju s njim, makar kakav zrnati selfie koji bi valjda trebao dokazati bliskost i prijateljevanje s Mišom. I potpisnik ovih redaka ima ih nekoliko, s različitih susreta u različitim periodima, no to ne znači da ću sudjelovati u općem prisvajanju najveće face ikad, u Hrvatskoj i puno šire.

Kratki odlomak iz feeda. Cijeli članak i autorstvo pripadaju izvornom izdavaču.