Pametan i hrabar, uz to pjesnički ‘mekan’

Nakon što je romanima “Dobro je, lijepo je”, “Brdo” i “Tiho rušenje” Ivica Prtenjača svoje junake naučio na odmake, suočavanja, preslagivanja i kontempliranja, a svoje čitatelje na to kolikom majstorijom može uroditi uvođenje pjesničkog diskursa u prozni, četvrti roman iz tog svojevrsnog labavog ciklusa učinio je još jedan korak dalje. Korak prema provokativnosti, naime, ali toliko suptilnoj i profinjenoj da je, vjerujem, čak ni oni kojima bi i mogla zasmetati neće ljutito percipirati u svem tome moru lijepih rečenica, pjesničkih slika, poetskih fragmenata i poetizacije zbilje. More je riječ koja ni ovdje nije slučajno odabrana. Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.