Sarajevske plemenite duše i njihova politička analiza

Kad nešto ne vidimo dobro, a to znači jasno i razgovjetno, kaže Descartes, ili je predaleko ili preblizu. Ima jedan fenomen, čini se tipičan sarajevski, koji je možda nedovoljno uočljiv jer je vidljiv kao prst pred okom. Otkriva ga jednostavno pitanje: tko su najpopularniji i najutjecajniji, u medijima najprisutniji politički analitičari? Odgovor bi neupućene mogao iznenaditi: književnici! Piše: prof.dr. Ugo Vlaisavljević za Hrvatski Medijski Servis Svakodnevno, ali doslovce svakodnevno, u sarajevskim medijima kao oni koji su najpozvaniji da daju kritički sud o tekućoj politici defiliraju studenti i profesori književnosti, magistri i doktori, sveučilišni profesori, a također i pisci, ljudi koji su stekli ime u književnom stvaralaštvu. Za jedne je dovoljna akademska titula, a za druge da su objavili neku zbirku poezije ili kakav romančić – i eto ih na sceni, jer to je prag kompetencije koji se računa. Nikakvo poznavanje suvremenih političkih teorija, nikakav studij politologije ili političke filozofije, nikakvo znanje koje ima veze sa znanošću i znanstvenim istraživanjem. Što je to što se onda računa, osim odvažnosti i samouvjerenosti da se govori o onome što se ustvari ne zna?